Dreamer-ica

Gledam tvoju sliku.
Po koji put, neznam ni sama.
Gledam i nekih dvoje ljudi
što nekad smo uvijek zvali ''nama''.
Okrećem tvoj broj,
jer napamet ga znam.
Tek toliko da čujem da ne radiš ništa,
da te živcira kiša...
I da si sam.
Šećem po gradu
i okrećem se iza sebe,
jer možda u koracima što idu
ugledam baš tebe.
Palim cigaretu
i gasim ju prije reda.
Neznam...
Valjda zato što znam da tebi smeta.
Pojačam pjesmu na radiju,
iako bezvezna je stvarno.
Ali...znam da ti si ju puštao
i slušao ju stalno...
Stavljam šiške na stranu,
jer ti bi ih uvijek tako maknuo.
Već danima čuvam šećer za kavu...
Samo zato što, eto...ti si ga dotaknuo...
Ne spuštam rolete
da vidim kad ćeš proći.
I otključano ostavljam,
ako poželiš mi doći.
Gledam u telefon,
možda zazvonit će brže...
I ne volim sretati
nekih dvoje što za ruke se drže.
Gledam tvoju jaknu
što je jučer ostala ovdje kod mene.
I vidim kosu tvoju na mom jastuku...
I tako to nekako krene...
Čekanjem kada ćeš doći
uvijek započinjem svoj dan.
A znam i sama jako dobro...
Ti uvijek dođeš nepozvan.


evo,stvarno me dugo,dugo nije bilo...i ne znam oće li ko ovo i pročitat više zbog mog dugog izbivanja,ali evo odlučila sam da ne odlazim zauvik...a zašto?zato jer mi sad pogotovo treba ispušni ventil...jer sam izgubila osobu koju obožavam,naša priča je završila jer je on tako tija,a ja mu posvećujem ovu pismu gore...i drugi razlog je jer sam preko bloga upoznala predivnu osobu,koja mi je od prvog dana postala jedna od najdražih prijateljica..i zato iako je ona otišla s bloga ja ostajem...pusa mojoj miss lynn...:)

Ne,ovo nije još jedan od mnogobrojnih postova koji će govorit kako su prijateljstva divna, kako je divno imat prijatelje...
Da,divno je imat prijatelje, one prave, a ne one koji će ti zabit nož u leđa kad stignu...



Voljela sam vas,bila sam uvik tu uz vas,sve sam dijelila s vama,pomagala sam vas,tješila vas,voljela vas sa svim vašim manama i vrlinama...
A vi?U ove tri godine doživjela sam od vas samo razočaranja,grube riječi,odbacivanja,prigovore,tugu,nikad se nisam mogla oslonit na vas,nikad niste ispunile svoja obećanja,a ja sam svejedno davala sve najbolje od sebe za vas..
Ali sad je kraj,jučer sam zatvorila ta vrata jednom zauvijek...Bilo je i vrijeme...Nećete me više gaziti..Jača sam od vas,a uostalom i bolja...Ionako na kraju ostajete samo jedna drugoj,jer su svi već shvatili da ste samo prazne ljuske koje nemaju ničeg posebnog u sebi...A ja?Idem dalje,možda bez prijateljica,ali vidim da ona poslovica stvarno vrijedi...Bolje biti sam,nego u lošem društvu...Vrijeme je da naučim sama sebi bit najbolja prijateljica...


Hej ljepotice,moje prijateljice,gdje su naši snovi ostali?...Da,nekad smo ovo pjevale skupa,samo je razlika šta sam ja mislila da ste mi vi stvarno prijateljice,a pokušale ste uništit sve do čega mi je stalo...


Closing...Me...For...You...Forever...